Predzadnjeg tjedna ove nastavne godine učenici sedmih razreda naše škole iskusili su kako poezija može potaknuti ne samo naš doživljaj i osjećaje, već i sjećanja i razmišljanja o svijetu koji nas okružuje. Svoja raspoloženja potaknuta pjesmama Dobriše Cesarića prikazali su kroz boje i obrise motiva koji su ih se najviše dojmili, te kroz vlastite pjesme. Dijeleći svoja iskustva, podijelili su i dio sebe. Jače su se povezali sa svojim prijateljima iz razreda, ali i pjesnikom u čiji su stan mogli zaviriti tijekom sata Hrvatskog jezika. Svečanost riječi i slika potaknule su sve na međusobno slušanje i uvažavanje tijekom obrade ovog antologijskog djela za cjelovito čitanje.
U nastavku donosimo boje i riječi. Uživajte u njima.
Nada Papić-Miloš, prof. hrvatskog jezika i književnosti
Jedro lađe umorno biva
dok mu more rane umiva.
Onda brod daleko otpluta
s morem kao utjehom, do pravog puta. Kristijan Golub, 7.a
Profesorici klavira
Život je kao klavir: ima bijele tipke
koje prate sretne trenutke.
Ima crne tipke
koje oplakuju tužne trenutke.
Ali bez crnih i bijelih tipaka,
pjesma nije potpuna. Vito Vundać, 7.b
Ljeto
Dolazi ljeto, dani dugi,
večeri bez briga,
doba u kojem nema mjesta tuzi.
Dolaze dani avantura puni,
poletim pa sletim,
budan sanjam i svemu se čudim.
Dolaze dani slobode i mira… Luca Mandl, 7. a
Noćni ritam
Plavi tramvaj kroz noć juri,
cijeli grad u mraku žuri.
Prozor bliješti, tračnica zove,
ostavi knjige, sanjaj svoje snove!
Skoči s kauča, vani je fora,
negdje se krije tvoja nova zora!
Nemoj samo sjediti i čekati svoj spas,
cijela ulica sad zove tvoj glas! Lorena Masnec, 7. b
Kraj potoka breza stoji,
na vjetriću tiho broji.
Bijela kora kao snijeg
čuva šumu cijeli vijek.
Kad joj grane vjetrić njiše,
šapće pjesme sve tiše.
Lijepa brezo, vitka sva,
ukras si šuma i trava. Toma Šimenc, 7.b
Vatra na žaru
Tata vatru kuri,
Nama se nikud ne žuri.
Meso se već paca,
A mama se vraća s placa.
U hladnjaku se pivo hladi,
Meni se danas ništa ne radi.
Salata se papri i soli,
A mene trbuh od gladi boli. Niko Kanjir, 7.b
U toplom kutu
Vani je pljusak i sivi dan,
i cijeli grad pod kišom spava.
A meni se čini kao dalek san
ta mala, tiha, topla kavana.
U mračnom kutu, kraj mutnog stakla
gdje kapi klize u dugom nizu
tvoja je ruka moju dotakla
i sve je prošlo jer sad si blizu.
U zraku lebdi mirisni dim
dok vani vjetar ulicom svira.
Sve u tom trenu zaboravim
u našem svijetu punom mira. Maria Amelie Gašpar, 7. a
San
Uvijek kad zatvorim oči,
vidim tebe u dubini noći.
Dolaziš i nestaješ kao san,
a ja te vidim svaki dan.
Jednom kad pogledi nam se sretnu,
snovi pretvorit će se u pjesmu.
Sjajni mjesec rastjerat će tamu,
znam – nećeš me ostaviti samu. Kira Repanić Žerjav, 7.a

















