2021-09-30 09:30:00

Tjedan zabranjenih knjiga

Učenici sedmih razreda na satu Hrvatskog jezika, pod vodstvom učiteljice hrvatskog jezika Antonije Kovačević, obilježili su Tjedan zabranjenih knjiga 24.-30.rujna. Proučavali  smo razloge iz kojih su neki naslovi zabranjivani tijekom povijesti.

Tekstove Naših učenica Antonije Novak i Ade Simonetta pročitajte pod opširnije.

Učenici sedmih razreda na satu Hrvatskog jezika obilježili su Tjedan zabranjenih knjiga 24.-30.rujna. Proučavali  smo razloge iz kojih su neki naslovi zabranjivani tijekom povijesti.

Na popisu zabranjenih knjiga nalazile su se mnoge dječje knjige, kao naprimjer, Pustolovine Huckleberryja Finna, Harry Potter, Grimmove bajke, Čarobnjak iz Oza, Winnie Pooh, Charlie i tvornica čokolade, Alisa u zemlji čudesa, Dnevnik Anne Frank, Gospodar prstenova. Na popisu su se našli i stripovi Winnetou, Tarzan, Tri mušketira i dvije epizode Alan Forda. Istražujući popis, zaključili smo da smo pročitali mnoge zabranjene knjige koje su obogaćivale naše djetinjstvo i razvijale našu maštu. Razmišljali smo je li opravdano u demokratskim društvima cenzurirati knjige? Raspravili smo i to je li netko ipak odgovoran usmjeriti djecu što čitati, a što ne? Sve su to ozbiljna pitanja za ozbiljnu djecu.

                                                              Antonija Kovačević, prof. hrvatskog jezika

 

Razmišljanja Antonije Novak, učenice 7.b razreda o zabranjenim knjigama za djecu

            Tijekom povijesti i sadašnjosti mnoge knjige bile su zabranjene, a mnogi su razlozi njihove zabrane bili apsurdni i nerealni. Česta su meta bile jedne od najzabavnijih i najpopularnijih dječjih knjiga koje poznaju sve generacije.

Naime, Harry Potter najzabranjivanija je knjiga na svijetu, a najpoznatija zabrana je ona iz SAD-a. Provedena je jer  se magija i vještičarenje protive kršćanskom nauku, no mislim da autorica knjigom ne želi uvrijediti ničiju vjeru, već potaknuti naša razmišljanja i opustiti nas. Ona je tu radi zabave i razvijanja mašte i kreativnosti, uživanja i bijega od realnosti jer nam i od nje nekada treba odmor. Po mom mišljenju ova je knjiga sigurna za sve, neovisno o našoj rasi, vjeri, spolu, nacionalnosti i slično. Knjiga čija me zabrana izbezumila je Čarobnjak iz Oza koji je zabranjen 1928. u Čikagu zbog prikazivanja žene u „snažnoj” ulozi. To je krajnje seksistički, no na to je utjecalo i vrijeme njezine zabrane. Tada se drugačije živjelo i žene nisu imale ista prava kao i muškarci te nisu bile dovoljno cijenjene, s tim da ni to nije opravdanje za ovu zabranu. Knjiga koju svi poznajemo, a po kojoj je napravljen i crtić, Alisa u Zemlji čudesa, zabranjena je početkom 20. stoljeća širom SAD-a zbog straha da će potaknuti zlouporabu droga kod djece (dio kada Alisa popije napitak pa se smanji kako bi mogla proći kroz vrata).

            Mislim da se u demokratskim društvima knjige ne bi trebale zabranjivati i da bi svaki čitatelj trebao imati pravo da bira djela koja želi čitati i ona koja ne želi.  Svatko treba razviti svoj književni ukus i kritički stav i jedina zabrana knjiga koju ću ja podržavati je ona dobna.

 

 

Zbog sve češće uporabe elektroničkih knjiga i straha od nestanka tiskanih knjiga, na satu Hrvatskog jezika bacili smo u traženje razloga zašto je bolje posegnuti za tiskanom knjigom, a ne čitati e-knjigu na nekom uređaju. Zabavno je kad generacija društvenih mreža zaključi da voli miris knjige. Slažem se. Knjiga koju primimo u ruku ima svoj miris, nosi tragove ljudi koji su uživali u njoj, promišljali, sanjarili, bilježi čak i koje ime ili ljubavnu izjavu. Izlizane korice „Vlaka u snijegu” vraćaju nas daleko negdje na početak našeg školovanja, a ekran ostaje samo hladni ekran. Podržimo pisce kupnjom knjige!                        (A. Kovačević, prof.)

 

Tiskana knjiga vs e-knjiga

Učenici 7.a i 7.b razreda na satu Hrvatskog jezika s profesoricom Antonijom Kovačević analizirali 10 razloga zašto su tiskane knjige bolje od e-knjiga.

Glavni zaključak jest da su tiskane knjige bolje za ljude i njihovo zdravlje te njihov odnos s drugim ljudima. Uzmimo kao primjer dijeljenje knjiga. Dok čitatelj e-knjige mora paziti na autorska prava i moguće viruse u svojem online izdanju knjige, čitatelj tiskane knjige jedino na što mora paziti je da ne ošteti knjigu što ustvari i nije toliko teško ako se potrudi. Dijeljenjem knjige elektroničkim putem će jedna živahna ljudska interakcija biti pretvorena u bezlični e-mail koji čak možda i ne dospije do druge osobe. Isto tako pretjeranim boravljenjem za računalom možemo i ugroziti svoje zdravlje. Živimo u razdoblju gdje smo okruženi tehnologijom i bliještećim ekranima te bi e-čitanje bilo samo dodatno opterećenje našim očima, a odlučimo li e-knjigu zamijeniti tiskanom knjigom (prema studiji provedenoj na Harvard Medical Schoolu) imat ćemo bolju sposobnost spavanja i bolje cjelokupno zdravlje.

          Usprkos svim ovim plusevima za čitanje tiskanih knjiga ima jedno pitanje na koje niti jedan čitatelj nema odgovor, a to je: Hoće li osoba koja čita tiskane knjige za 20 godina biti jednako cijenjena kao što je bila prije 20? To ne možemo znati i to ustvari više ovisi o društvu, nego o nama. No zašto bismo se mi trebali mijenjati za društvo koje nas ne prihvaća takvima kakvi jesmo?

                                                                                         Ada Simonetta, 7.a


Osnovna škola Miroslava Krleže Zagreb